Prije 14 godina, 27.maja 2004.godine, u 23.50, ispred redakcije „Dana“ ispaljen je rafal u slobodu medija i slobodnu Crnu Goru. Te noći je mučki, iz mraka, s leđa, ubijen urednik „Dana“ Duško Jovanović. Hice u njega je, znalo se još te noći, ispalila država. U Duška su pucali oni koji su smatrali da im on može biti najveća opasnost na putu kojim su krenuli – na putu šverca cigareta, droge i oružja i stvaranja privatne države. Gledajući iz tadašnje perspektive, a posebno iz današnje, pogodili su pravo u metu. Na putu kojim su krenuli niko ih više nije mogao zaustaviti.
U prilog gore navedenim sumnjama ide i tadašnje i današnje ponašanje nadležnih državnih organa i najviših državnih zvaničnika. Zločin čini još težim činjenica da su svi nadležni organi, u prvom redu policija i tužilaštvo, činili i učinili sve da ovo ubistvo ne bude rasvijetljeno do današnjeg dana. Nakon surovog ubistva urednika „Dana” izostala je reakcija mnogih, pa i onih od kojih se to najmanje očekivalo. „Dan“ je bio sam, a na drugoj strani su bili kriminalci i režim, ali, nažalost, i najveći dio medijske zajednice u Crnoj Gori. Utrkivali su se ko će bolje zataškati ubistvo. Išlo se toliko daleko da je u toku istrage osnovan i nedjeljnik za posebne namjene koji širio razne dezinformacije o ovom slučaju. Da je država stajala i da i dalje stoji iza ovog zločina potvrđuje i ponašanje Damira Mandića, jedinog dosad osuđenog za saizvršilaštvo u ubistvu Duška Jovanovića. Iako je on samo poslednja karika u lancu, iz njegovog iskaza je bilo jasno ko stoji iza ovog zločina. Mandić je, između ostalog, priznao istražnom sudiji Radomiru Ivanoviću da mu je pištolj marke „zbrojovka”, koji je policija zaplijenila prilikom pretresa njegove kuće, poklonio lično pokojni Goran Žugić, kum Mila Đukanovića. On je od Žugića tada dobio i oružni list. U foto-elaboratu koji je sačinjen prilikom pretresa Mandićeve kuće jasno se vidi da je on posjedovao pojedine policijske rekvizite kao što su pendrek i lisice.
Navodi iz Mandićevog iskaza pred istražnim sudijom predstavljaju čvrste dokaze njegove povezanosti sa policijom, koju je i on sam potvrdio tvrdnjom da je bio jedan od povjerljivih ljudi crnogorske policije.
On je priznao i da ga je policija naoružavala. Govoreći o tom oružju, tvrdio je da te puške nikada na papiru nije ni dužio ni razdužio.
– Neke od pušaka sam davao ljudima za koje mi je iz policije rečeno da im dam. Govoreno mi je: Daj drugovima, da nas bude više – ispričao je tada Mandić.
Kako je kazao istražnom sudiji, svojim drugovima je dijelio policijske puške počev od 1996. godine pa nadalje, odnosno u vrijeme političkih previranja u Crnoj Gori.
Takođe, zasad jedini okrivljeni za ubistvo Duška Jovanovića naveo je u svom iskazu da od MUP-a nije dužio samo oružje, već i municiju. U vrijeme raskola u DPS-u i političkog previranja u Crnoj Gori, formirana je jedna takva parapolicijska formacija koja se, navodno, brinula o zaštiti interesa Crne Gore. Na čelu te parapolicijske formacije bio je jedan bliski rođak osumnjičenog Mandića. U javnosti se spekulisalo da je u tom periodu iz policijskog magacina uzeto 300 dugih cijevi, o kojima ne postoji evidencija, niti podaci ko ih je zadužio. Ova parapolicijska jedinica učestvovala je u više operacija, a djelovala je i u periodu velikih demonstracija opozicije 1998. godine. Kada je ta jedinica rasformirana, jedan broj ljudi je prebačen u Specijalnu antiterorističku jedinicu, pod komandom Veselina Veljovića.
Treba li napominjati da je vozilo koje su koristile Jovanovićeve ubice bilo u vlasništvu podgoričkog Centra bezbjednosti. U ovim činjenicama i brojnim propustima u istrazi treba tražiti odgovor na pitanje koje je već 5113 dana istaknuto na naslovnici „Dana“ – „Ko je ubio Duška Jovanovića“?
I motiva bi mogao postati potpuno jasan ako pogledamo hronologiju prije atentata. Jedan od načina na koji je vršen pritisak na Duška Jovanovića i „Dan” bile su i mnogobrojne tužbe zbog navodnih duševnih bolova. Cilj je bio jasan – uništiti „Dan” na ekonomskom planu. Tužbama su prethodila prijeteća pisma, batinanja, paljenja štamparije i hapšenja. Protiv preduzeća „Jumedia Mont” kao izdavača „Dana”, njegovih urednika i glavnog urednika Duška Jovanovića pokrenuto je preko pedeset tužbi. Prvi koji je pokrenuo hajku na Duška Jovanovića i svoje „duševne bolove” naplatio petnaest hiljada eura bio je tadašnji crnogorski premijer Milo Đukanović. Tu presudu je u podgoričkom Osnovnom sudu izrekao sudija Zoran Pažin, koji je danas ministra pravde, kome je to, kako se ispostavilo, bila odskočna daska u karijeri. Tadašnji premijer se nije zadovoljio samo jednom tužbom, pa je protiv „Dana” i Duška Jovanovića pokrenuo još dvije tužbe zbog afere seks-trafiking. Nekoliko dana prije nego što je mučki ubijen ispred redakcije „Dana”, Jovanović je osuđen po tužbi Duška Markovića, tadašnjeg načelnika SDB-a, a sadašnjeg premijera. Tome je prethodila serija tužbi, koje su, između ostalih, podnijeli i Vukašin Maraš, Veselin Vesko Barović i Branko Vujošević, koji su od „Dana” tražili 150 hiljada eura na ime duševnih bolova.
Sve to nije bilo dovoljan razlog tužilaštvu, na čijem je čelu tada bila Vesna Medenica, aktuelna predsjednica Vrhovnog suda, da sasluša ljude koji su tužili Jovanovića i „Dan”. Zahvaljujući tom tužilaštvu, ostali učesnici u zločinu nijesu procesuirani iako ih je Mandić pomenuo prilikom prvog saslušanja u policiji. Naime, on je odmah nakon što je uhapšen ispričao da su u ubistvu učestvovali i Vuk Vulević i Armin Muša Osmanagić, a da je njegova uloga bila da zapali automobil koji je korišćen u atentatu. Tadašnji načelnik CB Podgorica Milan Vujanović je o tome obavijestio tužioca, koji mu je rekao da „nije trka” i da Mandić „neće pobjeći do ujutru”. Mandić nije pobjegao, ali je zaćutao. Zbog tog propusta do danas niko nije odgovarao, a nedavno je tužilaštvo odbacilo krivičnu prijavu koju je supruga ubijenog urednika „Dana“ Slavica Jovanović preko punomoćnika podnijela protiv više lica zbog propusta u istrazi. Odgovor na pitanje zbog čega je ta prijava odbačena treba potražiti u gorenavedenim činjenicama, a svakako se ne smije zanemariti ni čuvena izjava aktuelnog premijera, a tada načelnika SDB-a:„Jovanoviću, od mog ćeš metka stradati“.
Mitar V. Rakčević


Uradili sve da ne rasvijetle zločin

Advokat Nebojša Asanović, pravni zastupnik „Dana” i punomoćnik Slavice Jovanović, supruge ubijenog urednika „Dana”, kazao je da su nadležni organi uradili sve kako ubistvo ne bi bilo rasvijetljeno. Podsjetio je da je na sumnjiv način, bez zakonskog uporišta, osnovan specijalni tim za istragu o ubistvu urednika „Dana” kojim je rukovodio tadašnji po­moć­nik mi­ni­stra po­li­ci­je Mi­ćo Or­lan­dić.
– Kada država neće da rasvijetli neki slučaj, onda formira nekakav tim. Pitanje je i kako je osnovan taj tim, upitna je i njegova nadležnost, kao i hijerarhijsko mjesto... Uradili su šta su htjeli, a da za to nikome nijesu odgovarali. Uz to, njihov učinak je ravan nuli. Upravo je taj tim dao mišljenje da zabilješka o Mandićevom priznanju nije dokaz iako se zna da jeste i da može biti dokaz – kazao je Asanović.
Nedostatak volje državnih organa da rasvijetle ubistvo Duška Jovanovića, kako smatra, pokazuje i činjenica da Viši sud u Podgorici u postupku koji je vođen protiv Mandića za saučesništvo u ubistvu Jovanovića nije prihvatio izvođenje bitnih dokaza koje je on predložio. Među najspornijim odlukama suda bilo je odbijanje predloga da se kao dokaz sprovede službena zabilješka sačinjena 5. juna 2004. godine od strane ovlašćenih policijskih službenika CB Podgorica,u prostorijama Centra bezbjednosti Podgorica, a u vezi sa informativnim razgovorom sa Damirom Mandićem.
– Navedeno obavještenje Uprave policije je šokantno,potpuno neozbiljno i mora se reći i neprofesionalno, protivno Ustavu i zakonu, ali i moralu, i predstavlja zloupotrebu države od strane Uprave policije i policijskih službenika koji su jedno ovakvo obavještenje sastavili i dostavili ga sudu, jer je isto neistinito – istakao je Asanović.
On je podsjetio da je 21. juna 2005. pred Višim sudom u Podgorici u svojstvu svjedoka saslušan visoki policijski funkcioner Milan Vujanović, tadašnji načelnik Centra bezbjednosti Podgorica. Vujanović je tada rekao da se sjeća da je okrivljeni Mandić u prostorijama CB Podgorica dao izjavu o svom učešću i učešću drugih lica u ubistvu Duška Jovanovića, da je o tom informativnom razgovoru sačinjena službena zabilješka koju će CB Podgorica na zahtjev suda dostaviti sudu.
– Imam neki osjećaj da ni da imam sve dokaze ovoga svijeta protiv okrivljenih ne bih dokazao ovom tužilaštvu ništa da bi pokrenuli postupak protiv okrivljenih ili radi provjere istog, makar da sprovedu istragu protiv okrivljenih, ali pravu istragu, sa svim propisanim istražim radnjama. Meni nije jasno zašto je to tako, a moguće je da to znaju u tužilaštvu – rekao je Asanović.
On je podsjetio da je odbačena i njegova prijava protiv odgovornih lica iz policije, suda i tužilaštva zbog neprofesionalnog postupanja i brojnih propusta u istrazi. Prijava je odbačena tek tri godine nakon podnošenja i podnošenja brojnih urgencija, iako tužilac nije preduzeo sve zakonom proipsane radnje da provjeri njenu osnovanost. Asanović je ocijenio da tužilaštvo postupa na nejednak način prema podnijetim krivičnim prijavama, u zavisnosti od toga ko je okrivljeni, odnosno da se na jedan način postupa kada su okrivljeni iz reda vlasti ili bliski vlastima, a na drugi način kada su okrivljeni obični građani.

Nema političke volje da se riješi ubistvo

Pomoćnik glavnog i odgovornog urednika „Dana” i predsjednik Komisije za istragu o napadima na novinare Nikola Marković ocijenio je da sama činjenica da je ubistvo Duška Jovanovića nerasvijetljeno 14 godina jasno pokazuje da vlast nema političku volju da rasvijetli ovaj zločin, a da tužilaštvo i policija nemaju profesionalne kapacitete da pronađu ubice i nalogodavce.
– Sve dok bude tako, teret ovog monstruoznog zločina ide na dušu režima. Dovoljno je podsjetiti da ni do dan-danas nadležni istražni organi nijesu saslušali lice koje se prijavilo da bude zaštićeni svjedok. Opstrukcija istrage najbolje se ogleda u tome što, navodno, ni do dan-danas nijesu uspjeli da ga pronađu i saslušaju – kazao je Marković.
Osim toga, kako je dodao, činjenica da je službena zabilješka nestala iz policije i da niko nije smijenjen zbog toga jasno pokazuje da je istraga vođena sa ciljem da se ništa ne otkrije.
– Duško Jovanović je simbol stradanja za slobodnu riječ i istinu. Njegova žrtva obavezuje sve medijske poslenike da izvrše pritisak na vlast kako bi ovo ubistvo bilo rasvijetljeno. Dok se to ne desi, ostaje nam da sumnjamo ko je to toliko moćan da obesmisli svaki pokušaj da se ubice Duška Jovanovića i njihovi nalogodavci privedu pravdi. Vjerujem da je danas svakome jasno da je Milo Đukanović dominantno kreirao ambijent da se novinari nekažnjeno mogu ubijati, a istovremeno je i glavni uvoznik medijske mafije u Crnoj Gori – rekao je Marković.

Ko je preuređivao snimke?

Jedan od propusta koji ni poslije 14 godina nije ispitan jeste i preuređivanje video-zapisa iz slovenačkog konzulata. Na tim snimcima nije bilo jednog od vlasnika picerije „Venom», koji je pred istražnim sudijom ispričao da je nakon ubistva Jovanovića došao iz pravca redakcije „Dana» i da se preko puta slovenačkog konzulata sreo sa Reljom Erakovićem i Vladimirom Jankovićem. Takođe, u to vrijeme je kroz raskrsnicu prošlo vozilo u kome su se nalazili inspektor Dušan Raspopović i Njemanja Grupković, ali ni to nije evidentirano
Pouzdano se zna da su u navedenom periodu iz pravca redakcije ka raskrnici prošli putničko vozilo „mercedes” i kombi „folksvagen” registarskih oznaka PG 729-29. Zna se da je tom ulicom prošao i „golf», vlasništvo Milorada Mirovića, Jovanovićevog tjelohranitelja, koji je bio na samo nekoliko metara od mjesta zločina. Na snimcima sa slovenačkog konzulata nedostaje i tamni „golf» PG 347-77, iz kojeg je, po optužnici, pucano na Duška Jovanovića.

14 godina bez odgovora

Ubistvo direktora i glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista „Dan” Duška Jovanovića ni nakon 14 godina nije rasvijetljeno u cjelosti i taj zločin ostaje kao upozorenje o mjeri zarobljenosti državnih institucija političkim uticajem, ocijenila je Ana Nenezić, koordinator programa Demokratizacija i evropeizacija u CGO.
– Neprihvatljivo je i poražavajuće da ni nakon 14 godina ne znamo ko je naredio ubistvo Duška Jovanovića i ko je sve i na koji način u tom zločinu učestvovao, ali i da nema odgovornosti za nedjelotvorno sprovođenje istrage dok je god slučaj ubistva Duška Jovanovića neriješen, ne možemo govoriti o Crnoj Gori kao o zemlji vladavine prava – kazala je Nenezićeva.
Iz Akcije za ljudska prava su podsjetili da se i četrnaesta godišnjica ubistva glavnog i odgovornog urednika „Dana” dočekuje bez odgovora na pitanja ko je sve učestvovao u izvršenju ubistva, ko ga je i zašto naručio i ko je odgovoran za to što do danas istraga nije dovela do ozbiljnijih rezultata.
– Samo je Damir Mandić okrivljen i pravosnažno osuđen kao saizvršilac, i to poslije maratonskog jedanaestogodišnjeg procesa, u kome je suđenje tri puta ponavljano. Nerasvijetljeno ubistvo novinara Jovanovića, za koje kolaju sumnje da je naručeno od vlasti ili njoj bliskog okruženja, do danas ugrožava slobodu izražavanja u Crnoj Gori. Još uvijek nema odgovora na pitanja koja smo postavili u izvještaju „Nerasvijetljeno ubistvo direktora i glavnog urednika dnevnog lista `Dan` Duška Jovanovića – pitanja bez odgovora”, kao što su pitanja da li je adekvatno istraženo ko je sve prijetio Jovanoviću, šta je urađeno da se Jovanović zaštiti, da li je Služba državne bezbjednosti vodila Jovanovićev dosije, da li ga je pratila, da li su ispitani svi svjedoci koji se pojavljuju u ovom slučaju, da li su ispitane sve primjedbe pravnih zastupnika porodice Jovanović na tok vođenja istrage, itd. – ukazali su iz HRA.

Sramna presuda

Ko­na­čan epi­log za jed­nog od uče­sni­ka u zlo­či­nu de­sio se tek pri­je ne­što vi­še od go­di­nu da­na. Sud­sko vi­je­će Vi­šeg su­da u Pod­go­ri­ci ko­jim je pred­sje­da­va­la su­di­ja Ve­sna Mo­štro­kol iz­re­klo je Da­mi­ru Man­di­ću, op­tu­že­nom za sa­i­zvr­ši­la­štvo u ubi­stvu Duška Jovanovića, je­din­stve­nu ka­znu za­tvo­ra od 19 go­di­na. To je bio tre­ći sud­ski po­stu­pak ko­ji je vo­đen u tom pred­me­tu, a Man­dić je pr­vo oslo­bo­đen, pa osu­đen na 30 go­di­na za­tvo­ra. Ape­la­ci­o­ni sud je potom pre­i­na­čio tu od­lu­ku i Man­di­ća osu­dio na 18 go­di­na za­tvo­ra, ali je i ta pre­su­da uki­nu­ta. Ape­la­ci­o­ni sud Cr­ne Go­re je pro­šle go­di­ne po­tvr­dio pre­su­du Vi­šeg su­da u Pod­go­ri­ci ko­jom je Da­mir Man­dić osu­đen na 19 go­di­na.

Svijeće za Duška

Članovi redakcije „Dana“, kao i svake godine, večeras, u 23.45, u vrijeme ubistva Duška Jovanovića, zapaliće svijeće na mjestu gdje se zločin dogodio.